Upoznajte Kerima Omerovića – mladog doktora veterine! U zanimljivom razgovoru, Kerim je odgovorio na neka pitanja koja često muče vlasnike ljubimaca. Pa krenimo!
1. Koje su tri najčešće greške koje vlasnici prave misleći da pomažu ljubimcu, a zapravo mu štete? 🐾🐾
Najčešće greške koje se viđaju u praksi su zapravo neke svakodnevne greške.
Prva greška je pogrešno tumačenje simptoma i čekanje da “prođe samo od sebe”. Mnogi vlasnici misle da su povraćanje i dijareja sitnica te da će se stabilizirati pa se jave tek kada stanje uznapreduje. Isto vrijedi i za druga stanja poput šepanja, gubitkom apetita ili problema s mokrenjem.
Druga greška koja se često sreće u praksi jeste korištenje pogrešnih proizvoda iz dobre namjere. To su pretežno humani lijekovi koji mogu biti izrazito toksični za ljubimce, razne kapi ili sprejevi koji nisu za njih namijenjeni. Iako vlasnici samo žele pomoći to većinom dovodi do pogoršanja stanja te uvijek je preporuka konsultovati se sa veterinarom prije davanja lijekova.
Treća greška je prehrana. Mnogo se susrećemo da vlasnicima koji svojim ljubimcima daju kosti što može dovesti do teških gastrointestinalnih smetnji, začinjena i/ili masna hrana pri čemu također može doći do oštećenja drugih organskih sistema. Ono na šta bih još skrenuo pažnju u pogledu prehrane je prebrza izmjena hrane i neadekvatno uvođenje suplemenata.
2. Koje su to bolesti koje psi prenose na ljude?🐶
Među najvažnije zoonoze odnosi bolesti koje psi mogu prenijeti na ljude a da su relevantne za naše prostore svrstao bih bjesnilo, leptospirozu i dermatofitoze (popularno “gljivice”). Dobre vijesti u vezi ovih oboljenja su da je rizik vrlo mali kod pasa koji redovno vakcinisani, očišćeni od parazita i kojima se održava higijena. Dakle najveći dio prevencije odnosi se na odgovorno vlasništvo.
3. Kako vlasnik može prepoznati prve znakove kognitivne disfunkcije (“demencije”) kod psa ili mačke?
Rani znakovi kognitivne disfunkcije kod pasa i mačaka su obično suptilni i vlasnici ih često pripišu “normalnom starenju”. To može biti:
- dezorijentacija (npr. pas se zaglavi iza namještaja ili stoji pred zidom),
- promjene u interakciji (postanu povučeniji ili nesigurniji),
- promjene u obrascu spavanja, te
- gubitak naučenih navika, poput obavljanja nužde na pogrešnim mjestima iako su organi zdravi.
Najvažnije je prepoznati promjene rano, jer se pravilnom terapijom i prilagodbama u svakodnevici progresija može usporiti.
4. Da li postoji prva pomoć za kućne ljubimce?
Postoji, ali ono što je važno naglasiti je da je prva pomoć kod ljubimaca uvijek ograničena i služi samo da se stabilizuje stanje dok se ne dođe do veterinara. Rekao bih da su najvažnije tri stvari koje vlasnik može uraditi:
1. Obezbijediti sigurnost životinje i svoju. Povrijeđen ili uplašen ljubimac može reagovati neočekivano. Prva pomoć uvijek počinje time da spriječimo dodatne povrede i da životinju smirimo i fiksiramo koliko je moguće.
2. Zaustaviti očigledno krvarenje i spriječiti kontaminaciju rane. Čista gaza ili tkanina i lagani pritisak su sasvim dovoljni. Nije ideja liječiti ranu kod kuće, već samo usporiti krvarenje i održati područje čistim dok se ne dođe u ambulantu.
3. Prepoznati hitne situacije i ne gubiti vrijeme. Ako životinja teško diše, ne može ustati, ne prestaje povraćati, ima napad ili sumnju na trovanje najvažnije je odmah krenuti veterinaru. U tim situacijama svaki pokušaj kućnog tretiranja može samo oduzimati vrijeme.
5. Kako znati da mačka ima temperaturu?🐱
Jedini pouzdan način jeste mjerenje temperature rektalno uz upotrebu termometra. Neki znakovi kao tople uši, šape, ponašanje mogu biti samo posljedica stresa ili okoline.
Normalna temperatura kod mačka je oko 38.0–39.2°C. Sve što je preko 39.5°C smatra se povišenim i zahtijeva pregled, posebno ako mačka odbija hranu ili je izrazito letargična.
6. Jeste li tim ‘maca’ ili ‘cuko’? 🐶🐱
Iskreno, oboje. Volim pse zbog njihove direktnosti i emocionalnosti ali mačke su mi lično kompleksnije, suptilnije, s potpuno drugačijim jezikom i ponašanjem. Mislim da je ljepota veterine baš u tome što nas uči da razumijemo različite vrste, a ne da biramo stranu.
7. Da li imate neki savjet učenicima koji žele upisati veterinu?
Rekao bih im da je veterina idealna kombinacija nauke i empatije. Ako vole životinje, ali i uživaju u biologiji, anatomiji i radu s ljudima, to je pravi put. I možda najvažnije, okružite se kolegama i mentorima koji vas inspirišu. Ovo je predivan, ali emotivno zahtjevan posao i dobra podrška znači mnogo.

Kerim Omerović je diplomirani veterinar iz Sarajeva. Srednjoškolsko obrazovanje završio je na smjeru veterinarski tehničar. Tokom studija na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, sudjelovao je u CEEPUS programu razmjene i dio prakse obavio na Veterinarskom fakultetu u Beču, na Klinici za male životinje. Bio je višegodišnji aktivni član Asocijacije studenata Veterinarskog fakulteta, gdje je obavljao uloge sekretara, predsjednika Skupštine i predsjednika Asocijacije. Nastavlja se profesionalno usavršavati u području veterine.

Leave a Reply