Pelin je jedna od najgorčih biljaka koja postoji i upravo zbog te gorčine je prepoznatljiv. Poznat pod latinskim imenom Artemisia absinthium, ova biljka koristi se u narodnoj medicini još od vremena starih Grka i Rimljana, a danas je predmet sve većeg broja naučnih istraživanja.
U ovom tekstu donosimo pregled za šta je dobar pelin, njegovoj toksičnosti, razlici između slatkog i gorkog pelina te još neke zanimljivosti.
Za šta je dobar pelin?
Historijski gledano, ljudi su koristili pelin za liječenje širokog spektra bolesti. Prema članku iz 2020. godine, potvrđene biološke aktivnosti pelina uključuju:
- stimuliranje probave i apetita
- antiparazitsko djelovanje
- inhibiranje rasta protozoanske infekcije
- antibakterijska svojstva
- antifungalna svojstva
- antiulcerativno djelovanje
- sprječavanje oštećenja jetre
- protivupalno djelovanje
- posjedovanje antioksidansa
- stimuliranje imunološkog sistema
- sposobnost oštećenja ćelija raka
- ublažavanje bolova
- zaštita nervnih ćelija od oštećenja
- antidepresivno djelovanje
- smanjenje mentalne konfuzije
- stabiliziranje ćelijskih membrana.
Razlika između slatkog i gorkog pelina
Ako pomisliš na pelin, vjerojatno ti prvo na pamet padne gorki okus. I to s razlogom! Pelin je poznat po svojoj gorčini, ali nije svaki pelin isti. Postoje slatki pelin (Artemisia annua) i gorki pelin (Artemisia absinthium), i razlika nije samo u okusu.
Gorki pelin je pravi klasik. Njegova gorčina dolazi od spojeva poput absintina i artabsina. Tradicionalno se koristi za poboljšanje probave, stimulaciju apetita i, prema laboratorijskim istraživanjima, pokazuje i antiparazitna svojstva.
Slatki pelin, s druge strane, poznat je i kao Artemisia annua. Nema onu oštru gorčinu, pa ga je lakše konzumirati u čajevima ili tinkturama. Njegova slatkastija aroma dolazi od različitih biljnih spojeva i najpoznatiji je po aktivnom sastojku artemisininu, koji se koristi protiv malarije.
Dakle, ako gledaš primjenu kod ljudi:
- Gorki pelin → probava, tradicionalna antiparazitna upotreba.
- Slatki pelin → terapija protiv malarije, blaži tonici.
Zaključak? Oba pelina imaju svoje mjesto, ali gorčina i hemijski sastav odlučuju šta vama više odgovara!
Alergija na pelin
Pelin (Artemisia sp.) jedna je od najznačajnijih alergenih biljaka umjerenog klimatskog pojasa. Cvate od sredine srpnja do kraja rujna, a njegov pelud spada u kategoriju visokog alergenog potencijala što znači da će sve alergične osobe imati tegobe. Učestalost senzibilizacije na pelud pelina u Europi iznosi oko 3 do 10%, a uz pelud pelina povezana je i alergija na hranu poznata kao sindrom Artemisia-celer.
Posebno je važno znati da postoji značajna križna reaktivnost pelina s ambrozijom, ali i s nizom namirnica npr. celerom, mrkvom, komoračem, pa čak i nekim začinima. To znači da osoba alergična na pelin može reagirati i na hranu, ne samo na pelud.
Toksičnost pelina
Toksičnost pelina (Artemisia absinthium) veže se prvenstveno uz tujone, posebne spojeve prisutne u eteričnom ulju biljke. Dugotrajna upotreba pelina može dovesti do neurotoksičnih učinaka zbog prisutnosti tujona, a visoke doze mogu uzrokovati poremećaje srednje nervnog sistema, crijevne grčeve, povraćanje, vrtoglavicu i glavobolju navodi jedan naučni članak.
Ali, kontekst je ovdje ključan. Istraživanje objavljeno u Regulatory Toxicology and Pharmacology pokazalo je da kratkotrajna medicinska upotreba čajeva od pelina može biti smatrana sigurnom i procjenjuje se da bi trebalo popiti između 2 i 20 šolja čaja dnevno kako bi se dostigla granica prihvatljivog dnevnog unosa tujona.
Trudnoća je posebna kategorija i eterično ulje pelina kontraindicirano je u trudnoći i dojenju.
Pelin čaj
U europskoj medicini tradicionalno se primjenjuje kod gastrointestinalnih tegoba, helmintiaze, anemije, nesanice i teško zarastajućih rana, a suvremena istraživanja potvrđuju antiprotozoalno, antibakterijsko, protuupalno, hepatoprotektivno i antidepresivno djelovanje. PubMed Central
⚠️ Važno: pelin treba koristiti u propisanim dozama. Nije preporučen za trudnice i dojilje.
Pelin i apsint
Pelin (Artemisia absinthium) dao je ime jednom od najkontroverznijih pića u historiji – apsintu, poznatom kao “zelena vila”. Piće je bilo popularno u Francuskoj u 19, vijeku ali ubrzo je zabranjeno zbog straha da tujon iz pelina uzrokuje halucinacije i mentalne poremećaje.
Moderna nauka tu priču ipak demistificira. Navodne štetne posljedice tujona nisu naučno dokazane, a količine tujona u apsintu toliko su niske da ne mogu imati nikakav stvarni učinak na organizam. Simptomi koji su se nekad pripisivali apsintu danas se objašnjavaju jednostavno: hroničnim prekomjernim konzumiranjem alkohola.
Leave a Reply