U kišnoj šumi kineske pokrajine Yunnan, 2024. godine, istraživači su obilazili teren i bilježili koje gljive tamo rastu.
Lokalni farmeri su im tada poslali fotografije neobične, žućkaste gljive. Neki su je čak već probali, pa su htjeli znati da li je jestiva.
Kada su naučnici stigli na mjesto, dočekala ih gljiva nalik pipcima i lopaticama, koja raste iz trulog korijenja drveća, a neke su bile visoke i pola metra.
Najveća gljiva u svojoj grupi
Ono što vidite iznad zemlje i zovete gljivom zapravo je samo plodište, dio gljive koji proizvodi spore. Ostatak, mreža tankih niti koja se zove micelij, skriven je u zemlji ili drvetu.
Nova vrsta pripada mješinarkama (Ascomycota), grupi u kojoj se spore razvijaju u sićušnim mješinama. U nju spadaju smrčci, tartufi i plijesni, a većina mješinarki ima mala plodišta, često od samo nekoliko centimetara. Plodišta ove gljive dosežu do 50 centimetara visine i težinu do 2,2 kilograma. Prema autorima studije, to su vjerovatno najveća plodišta među svim poznatim mješinarkama.
💡 Većina gljiva koje berete i jedete, poput vrganja i šampinjona, pripada drugoj velikoj grupi, stapčarkama (Basidiomycota), kod kojih spore nastaju na posebnim ćelijama koje se zovu bazidije.
Nova porodica, novo ime
Analizom DNK naučnici su utvrdili da je gljiva u srodstvu sa vrstama iz roda Xylaria, čija plodišta rastu na trulom drvetu i rijetko prelaze nekoliko centimetara. Ipak, razlike su bile dovoljno velike da su je svrstali u potpuno novu porodicu, Dianjunaceae.
Ime Dianjunus rex krije dvije priče. Rex na latinskom znači kralj, a Dian podsjeća na drevno kraljevstvo Dian koje je postojalo na tom području. Ime nije slučajno podsjetilo i na najpoznatijeg dinosaura, T. rexa.
Gljiva koja je preživjela kraj jednog svijeta
Najzanimljiviji dio priče je to što je genetska analiza pokazala je da je njena porodica nastala u paleocenu, nakon masovnog izumiranja koje je prije oko 65 miliona godina zbrisalo dinosaure.
To ima smisla iz biološke perspektive jer nakon udara asteroida nebo je dugo bilo zamračeno, a biljkama je nedostajalo svjetla za fotosintezu. Gljive koje razgrađuju mrtvu organsku materiju nisu zavisile od sunca, a mrtvog drveća i lišća tada je bilo u izobilju. To je bila prilika za ovakve gljive da uspiju u svijetu koji se tek oporavljao.
Ima li ih još?
Činjenica da je ovako velika gljiva do danas ostala neopisana pokazuje koliko su gljive još uvijek neistražene, posebno u tropskim šumama. Naučnici smatraju da bi pretraživanje tragova DNK koje organizmi ostavljaju u zemlji i vodi moglo otkriti i druge, još nepoznate članove ove „kraljevske” porodice.
A sve je počelo time što su farmeri htjeli znati mogu li ih koristiti kao hranu. Na pitanje o jestivosti nauka za sada nema odgovor.
Tekst je napisan na osnovu članka Science News (Jake Buehler, 27. 10. 2026) i originalnog naučnog rada objavljenog u časopisu Frontiers in Fungal Biology.
Izvor naslovne fotografije: Song i sar. (2026), Frontiers in Fungal Biology, licenca CC BY 4.0.
Reference:
Buehler, J. (2026, October 27). After the dinosaurs died, the massive D. rex fungus ruled the woods. Science News. https://www.sciencenews.org/article/d-rex-fungus-mushroom-dinosaurs-china
Song, J., et al. (2026). Unearthing a fungal giant: Dianjunaceae fam. nov., a novel Paleocene lineage of Xylariales harboring Dianjunus rex gen. et sp. nov. Frontiers in Fungal Biology. https://doi.org/10.3389/ffunb.2026.1940464




Komentariši